Skip to content

Humanity Talks Podcast sa Ivanom Kešić

Details

Article

U drugom izdanju Humanity Talks Podcast-a poslušajte šta nam je Ivana Kešić iz CIVITAS-a imala reći o online obrazovanju, demokratiji, aktivnom građanstvu, medijskoj pismenosti, umjetnosti i humoru u vrijeme COVID-19 pandemije. Razgovarao Senior fellow Mahir Sijamija.

DONOSIMO VAM DIO RAZGOVORA SA IVANOM KEŠIĆ

M: Naime, Ivana već dugi niz godina sa drugim kolegama radi na građanskom obrazovanju u BiH. Ima veliki broj programa iza sebe tako da je Ivana odličan sagovornik za današnju emisiju. Prije nego što krenemo o ozbiljnim temema, kako se snalaziš? Vidim da mnogo radite na online nastavi, da pomažeš dosta učenicima, profesorima, da kreirate online časove. Kako se snalazite u novonastaloj situaciji?

I: Mislim da smo svi morali napraviti prvo neku osnovnu prilagodbu u ovom novom, za nas drugačijem i nepoznatom stanju. Tako da se na neki način svi nosimo sa izazovima onoga što je donijela pandemija, to uključuje i dio naših radnih obveza, odnosno, prelazak na online nastavu. Kada govorimo o online nastavi, mi smo tu uskočili dosta naglo jer nismo imali izbora. Na pitanja kao što su imamo li dovoljno znanja i vještina da se nosimo sa ovim nismo imali vremena odgovoriti, sve je krenulo sa dosta improvizacije i sada mi vidimo da tu ima prostora za unaprijeđenje i poboljšanje. S druge strane susrećemo se sa tehničkim izazovima. Mi moramo biti svjesni da u BiH imamo nastavnike koji posuđuju laptop iz škole, i nastavnike i učenike koji nemaju svu potrebnu tehničku opremu za realizaciju online nastave. Često nam se dešavaju u online učionicama problemi sa zvukom, slikom, internet konekcijom koja je loša. Neke platforme imaju tehničke izazove, jer su znale pasti. Ili se, recimo, dešavalo da smo u nekim sredinama tek s pojavom pandemije počeli raditi na razvoju tih platformi, tako da bilo je mnogo i tehničkih izazova, ali i izazova koji se tiču znanja i vještina. Na neki način svi se snalazimo u ovome, ima tu dosta improvizacije, ima izrazito kvalitetnih praksi, ima i dosta izazova. Mi moramo biti svjesni da u ovom trenutku imamo veliki broj učenika koji su u potpunosti isključeni iz svakog oblika nastavnog procesa. To je loše. Hitno moramo reagovati da se osiguraju potrebna tehnička sredstva da se sva djeca uključe u nastavni proces, i ono što trebamo uraditi, što bi bio idealni scenarij, iako trebamo tradicionalni oblik nastave, bilo bi dobro da se osvrnemo na ovo iskustvo online nastave da vidimo koje su to bile najbolje prakse, koje su to bile koristi od online nastave, kako da ih koristimo u tom tradicionalnom modelu poučavanja, šta su bile manjkavosti, koji su bili najveći izazovi i kako ih otkloniti ubuduće, odnosno da nastavimo i uzmemo najbolje prakse iz ovoga.

M: Vidjeli smo na internetu različite pošalice, klipove i anegdote sa online časova, imamo i poznate televizijske časove gdje su nastavici imali gafove. Da li ti i ostale kolege imate takvih problema i da li možemo opravdati kritike javnosti prema nastavnicima koji su napravili neke kardinalne greške?

I: Anegdota ima mnogo, ne treba nam samo online nastava kako bi sami sebe uhvatili u situacijama kada se možemo nasmijati sebi. Nekada je to šaljivo, a nekada ukazuje na stvari zbog kojih bi se trebali zabrinuti ili kojima se trebamo više posvetiti. Ima situacija koje su zaista samo šaljive, koje su bezazlene, koje predstavljaju naše nesnalaženje sa novim tehnologijama, ili naš strah od snimanja, od kamera. Međutim, isto tako, vidjeli smo da je bilo i nekih elemetranih grešaka koje su ukazale na različite propuste koji se svakodnevno dešavaju u učionici, a ne bi se trebali dešavati. Vidjeli smo i jasne reakcije javnosti koja je dala objektivnu kritiku, ali isto tako i zbijanje šala, jer humorom smo se uvijek na neki način branili od straha ili opasnosti koje nam prijete. To je sasvim u redu, ali svakako da neki od pokazatelja mogu biti pravo dobar i povod i putokaz kuda dalje reformirati i gdje to potrebno dodatno raditi. Treba razgraničiti što je posljedica nekog nesnalaženja, treme i novih okolnosti u kojima smo se svi zadesili, a što je jednostavno rezultat određenih propusta u obrazovnom sustavu, na čemu se mora raditi, što se mora ispravljati.

M: Možemo li malo govoriti o Facebook aktivizmu u suprotnosti sa realnim aktivizmom kojeg vi decenijama u BiH promovišete kroz vaš centar i kroz vaš rad? U pripremi ovog razgovora ti si sjajno poentirala – nekad smo kritikovali Facebook aktiviste, a sada je situacija obrnuta. Kako pomiriti tu kritiku prema vlastima, obrazovnom sistemu i svemu u neku realnu formu, a da to nije neko puko pisanje po Facebooku?

I: Dobro je da zadržimo jedan kritički odnos prema stvarnostima, dobro je da se prati ono što se dešava, dobro je da se ukazuje na propuste. Ono što moramo jeste fokusirati se jer mislim da gubimo fokus od konstruktivne kritike. Ponovo se dijelimo na one koji su za i one koji su protiv, a da pri tome pitanje nije postavljeno kao pitanje na koje odgovarate sa da ili ne, za ili protiv. Što hoću ovime reći? Mi trenutno imamo neke vanredne okolnosti unutar kojih se od nas traži da postupamo odgovorno u svim tim vanrednim okolnostima na jedan potpuno novi i drugačiji način, drugačiji nego što je do sada očekivano, i sada tu se javlja i jedna doza pružanja nekog otpora svemu tome, što iz straha od nepoznatog, što iz sumnje u ispravnost odluka i slično. Ono na šta se moramo fokusirati je element konstruktivnosti. Isti taj element tražimo kod onoga što je neka tradicionalna forma aktivitičkog angažmana u zajednici. Dakle, trebate svaki puta kada kritizirate određene odluke, kada kritizitrate određenu stvarnost, kada se ne slažete sa određenim odlukama koje su donesene, uvijek trebate imati konstruktivni prijedlog šta vi mislite da može i treba uraditi drugačije. Dakle, moramo se fokusirati da ne budemo samo komentatori političke zbilje, bilo da je podržavamo ili se s njom ne slažemo, već da se više fokusiramo na to da konstruktivno djelujemo, da ono što komuniciramo bude jasna poruka temeljena na uvjerenju da nešto može i treba drugačije, bolje i ispravnije. Mislim da nam u svemu tome nedostaje konstruktivnosti, solidarnosti i nedostaje malo i svijesti o o zajedničkom dobru. Moramo početi kolektivno razmišljati u ovom trenutku kada se od nas zahtijeva da na neki način limitiramo svoja individualna prava i slobode zarad zaštite zajedničkog dobra, a to je u ovom trenutku zdravlje svih nas.

M: Nedavno sam pisao članak i dao sam mu naziv „Covidiot“. Iskoristio sam pojam iz nekih kritičkih observacija na društvenim medijima, i tu sam pokašao problematizirati kršenje nekih važnih odluka od strane građana. Kako u ovom periodu cijele zbrke prepoznati šta je to kršenje vladine odluke, neodgovorno ponašanje ili građanski bunt?

I: Meni se čini da imamo da više različitih stvari o kojima bismo mogli tu pričati. Ja vjerujem da bi psiholozi mnogo adekvatnije odgovorili na ovo pitanje, ali mislim da mnogo od tih ponašanja jesu posljedica i neka manifestacija određenog straha koji imamo. Demokratsko društvo prvenstveno funkcionira na tom da su ljudi svjesni potrebe da se zaštiti zajedničko dobro, dakle to je ono što govorim, jedna suradnja, zajednički rad i to podrazumijeva da vlast i građani nisu suprotstavljene strane, a ovih dana često vidimo u javnom diskursu da se dijelimo na „mi“ i „oni“ gdje smo mi građani a oni su krizni štabovi pa mi kao sada ratujemo s njima, oni nama brane, a mi se ne damo i vodimo cijeli jedan rat. Taj pristup pokazuje nedostatak građanskih znanja, vještina i vrlina jer nismo svjesni da smo zapravo svi na jednoj strani, da smo zajedno u ovome, da imamo jedan zajednički interes i zajednicki cilj, a to je da se pobijedi opasnost koja nam prijeti. Drugu stvar koju ne razumijemo vidimo da se često pozivamo na prava i slobode koji su nam sada ograničeni i zbog toga negodujemo. Zanemarujemo da u demokratskom društvu prava i slobode dolaze uvijek u ravnoteži sa odgovornostima, a naša odgovornost trenutno je da prihvatimo to djelomično ograničenje prava i sloboda zato jer sve to radimo kaka ne bismo platili veču cijenu, ne bismo platili životima ljudi, naših sugrađana, nas samih i kako bismo zaštili zajedničko dobro, zajednički interes, odnosno pobijedili ovu opasnost koja nam prijeti. Moramo se pokušati disciplinovati u smislu da razumijemo da demokratsko društvo podrazumijeva odgovoran odnos prema sebi, odgovoran odnos prema drugima i zajednički rad i suradnju izabranih predstavnika vlasti i građana da se zaštiti interes i zajedničko dobro. Dakle čini mi se da u ovom trenutku je jako bitno vidjeti što smo to naučili učenike kroz obrazovni sustav, dakle da li oni zaista imaju potrebna znanja, vještine i vrline da razumiju kritički, promišljaju, interpretiraju i shvaćaju sve ove koncepte. Drugo, da li smo dosegli tu razinu političke svijesti da razumijemo šta disciplina u ovom trenutku znači, što znači ograničenje određenih prava i sloboda za radi zaštite zajedničkog interesa, da znamo razlikovati što je građanski bunt, a što klasičan primjer neodgovornosti i konačno krivičnog djela prema drugima, tako da mi moramo mladim ljudima iskomunicirati i pojasniti da nema nista časno, snažno i odvažno u nepoštivanju propisanih mjera kriznih štabova, već je to samo krajnje neodgovorno prema sebi, a prema drugima predstavlja krivično djelo ugrožavanje zdravlja i zivota.

M: Da li ova vanredna situacija nekako testira našu demokratiju? Da li rigorozne mjere daju indikator niskog stepena demokratije i političke kulture u BiH?

I: Dakle vidimo da u BiH, i općenito u regionu, se suočavamo sa lošim zdravstvenim sustavom, mnogo ljekara je napustilo zemlju, znamo da su naše bolnice siromašne, siromašne su i sa ljudstvom i sa stručnjacima, a i siromašne su sa nekim osnovnim instrumentima, lijekovima, znamo da imamo dominantno staro i siromašno stanovništvo što nas čini posebno ranjivim kao država u ovom trenutku od napada corona virusa. Uzimajući sve to u obzir mi vidimo da nam je primarno i da nam je priritet da se ne dovedemo u situaciju da taj zdravstveni sustav odjednom dobije veliki broj zahtjeva za liječenjem, jer nece moci objektivno na sve te zahtjeve adekvatno odgovoriti. Neke druge zemlje, zapadne zemlje, znaju da imaju jače zdravstvo i da se mogu možda izboriti sa problemom istovremeno velikog broja oboljelih, ali su više uplašeni zbog toga kakve će ekonomske posljedice po njih ovo imati zato što imaju jake ekonomije i zato što bi značilo veliki problem i krizu ne samo za te zemlje već i globalno, jer globalno smo povezani tako da kada svjestki ekonomski lideri zapadnu u neku nevolju cijeli svijet uđe u recesiju ili neki drugi ekonomski problem. u Njemackoj i Švicarskoj gdje se dala sugestija građanima da drže socijalnu distancu, da su na najmanje metar i pol udaljeni od sugrađana i oni se svi toga pridržavaju zato što su svjesni da je to mjera koja treba da zaštiti njihovo zdravlje i koja je donesena na osnovu onoga što je struka kao što su epidemiolozi rekli. S druge strane vidimo da kod nas nedostaje političke pismenosti da se odluke moraju poštivati, nedostaje povjerenje u institucije, nedostaje medijske i informacijske pismenosti pa podpadamo pod uticaj lažnih vijesti, dezinformacija i to nas sve odvodi od onoga što je zajednički cilj i zajednički interes. Pandemija je vrlo vremenski ograničena, ali trebamo paziti na sve odluke koje se donose, kritički promišljati, procjenjivati jesu li ustavne, jesu li demokratične, da ne bi došlo do zloupotrebe vlasti što se može desiti u svakom društvu, pa tako i kod nas. Sada je pitanje koliko smo vješti da izanaliziramo, kritički promišljamo i kvalitetno ocjenjujemo sve ono što se dešava, da budemo odgovorni građani, ali i da budemo budni, da reagujemo na svaki pokušaj zloupotrebe koji će se nužno dešavati, mada mislim da će te zloupotrebe ovlasti uglavnom ići u pravcu možda ekonomije i financija prije nogo zloupotrebe vezano za uspostavljanje nečega što bi bio sustav koji podrazumijeva odsustvo demokratskih vrijednosti.

M: Pored naše demokratičnosti koja se manifestira kroz ovo vanredno stanje imamo tu i građanske vrline koje su isto tako jako bitne, kao što je npr. solidarnost. Da li možeš napraviti procjenu kakvi smo mi to kao građani, koliko smo solidarni jedni prema drugima, koliko poštujemo svog komšiju, svoju zajednicu. Koliko su izražene naše građanske vrline u ovom periodu i kako ti vidiš to?

I: Mislim da su u ovom trenutku i naše građanske vrline došle na određen teritorij gdje se mogu testirati u datom monentu. Čak i onda kada želite nekome pomoći vi to morate raditi organizovano na način da budete sigurni da ste zaštitili sebe, da ne ugrožavate one kojima se trudite pomoći. Dakle ne možete ni jednostavno ići od vrata do vrata, kucati ljudima, ulaziti u njihovee stanove da biste im donijeli namirnice a pri tome možda biti u kontaktu sa drugima i dovesti se u situaciju da zapravo pridonosite širenju epidemje umjesto da kontrolirate i pomažete sanirati njene posljedice. Dakle svaka naša potreba da budemo humani, da se pobrinemo za drugoga mora početi od odgovornog ponašanja, da smo se pobrinuli za sebe, da slijedimo pravila, da poštujemo sve mjere koje će zaštititi nas koji se izlažemo, koji smo na terenu, koji dolazimo u kontakt sa drugim ljudima i koji ce zaštititi sve ljude kojima pomažemo. Tako da meni se čini da je jako mnogo pozivnih primjera, možda ću sad otići u jedan drugi element, ali evo ako pogledamo veliki broj mladih ljudi je pokazao tu solidarnost sa drugom generacijom, sa starijim osobama, što je izraziro pohvalno. Tako da jako je mnogo i pozitivnih primjera iznjedrila ova pandemija, pozitivnih paksi i mnogo čega na što trebamo biti ponosni, ali opet ponavljam, ne smijemo u svemu tome zaboraviti i zanemariti potrebu da maksimalno odgovorno i organizirano reagujemo u ovim trenucima kako ne bismo iz najboljih namjera načinili štetu i sebi i drugima.

M: Da li imaš nešto za kraj da poručiš javnosti?

I: Trenutno smo smo mi kod kuće, držimo se tih pravila, neki će to vidjeti kao kaznu, neki će to vidjeti kao privilegiju da imaju mogućnost da budu kod kuće na sigurnom i da budu zaštićeni, tako da je do nas kako ćemo shvatiti određene okolnosti. Mislim da nije vrijeme velikih poruka, velikog mudrovanja, da svoje riječi trebamo prepustiti onim koji su stručni, koji trebaju da nas vode u ovom trenutku, a to su epidemiolozi. Njihov stav je jasan i ja mogu samo ponoviti da sam se zaista istinski pridružila ovom pozivu i izazovu na kraju krajeva i nalogu koji nam je dat i evo mogu samo pozvati sve mlade ljude da budemo odgovorni, organizirani i ujedinjeni u ovoj borbi protiv zla koje nas je zadesilo, a to u ovom trenutku znači prvo i osnovno: budite odgovorni prema sebi, pratimo upute, ostanimo kući, spasimo svoj život i nemojmo ugrožavati živote i zdravlje drugih.